Garage in July za Editor: Svirati je bilo kao piti vodu ili disati, nešto prirodno

Ko kaže da regionalni rock’n’roll može da zamre. Ne postoji dokaz da trascendentalni, iskonski zvuk rocka ne može da se ne čuje. Prvi put kada sam čuo za Garage in July, bili smo, kako bi rekli mladi, “malo mnjeh”. Međutim, nakon nekoliko minuta preslušavanja, malenkost ovog autora je shvatila da oni poseduju nešto za šta se mislilo da je ovde odavno zamrlo. A to jedan iskonski, modernizovani zvuk opakog rocka.

Ipak, ovaj hrvatski bend se ne može reći da je uopšte hrvatski, već jedno muzičko blago ovog zaboravljenog Balkana. Pričali smo o njihovom nastanku, šta se dešava sa današnjim bendovima i njihovoj budućnosti…

Marko Gangbanger Grihović za Editor: Potrebni su nam novi mladi, novi stari, novi bogovi

Svi se vas pitaju kako je nastao Garage in July, ali zašto je on u stvari nastao? Već 10 godina ste na sceni, dokle mislite da ćete još moći da gurate?

Ne znamo. Kad gledamo unazad, rekli bismo da je morao nastati iz potrebe za stvaranjem identiteta. Jednostavno nam je svima u bendu nedostajao upravo taj dio, da sviramo, da bismo se kompletirali i posložili kao osobe. Uopće ne možemo zamisliti u što bismo se pretvorili da nismo počeli svirati, niti želim to zamišljati. Ali tamo, prije skoro pa deset godina, kad smo počinjali, nismo imali poseban razlog. Samo smo htjeli svirati. Svirati je bilo kao piti vodu ili disati, nešto prirodno bez čega ne možemo biti. Mislim da ćemo gurati do kraja. Dok god smo živi. Vjerojatno će biti i lijepih i manje lijepih razdoblja, ali radit ćemo to skupa do kraja.

Bendovi se često raspadaju, ali kako ste vi izdržali sve godine da se očuvate?

Zapravo vrlo jednostavno. Odlučili smo da se nećemo raspasti. Odlučili smo ostati zajedno bez obzira koliko nam to nekad bude teško. Mi godinama živimo u drugim gradovima. Bili smo zajedno u Osijeku, pa je Bagi otišao u Požegu, onda sam ja (Marko Bagarić) otišao u Zagreb i svašta smo prošli. Imali smo probe u Tenju, u Grabovcu, Osijeku, a sad u Zagrebu. Prije smo nastupali više, sad nastupamo manje, ali stalno radimo. Jednostavno, znamo da naši život bez benda ne bi bili isti. Bili bi siromašniji i mi bi kao ljudi bili siromašniji, duhovno neostvareni i nesretni.

MOON za Editor: Ugledajte se na kolege sa Zapada

A kako vi vidte danas rock’n’roll?

Teško pitanje. Zepellini su dobili Grammyja za najbolji rock album, a ne sviraju više. Jon Spencer ima koncert u Vintageu, a trap izvođači pune Dom Sportova. Nešto se pomaknulo i čini se da nije najbolje vrijeme za Rock ‘n’ Roll. Ali, ljudi koji ga sviraju svejedno i dalje praše i tako i treba biti. Imamo M.O.R.T., Gatuzo, Erotic Biljana i Hereticse, Melomene, Straight Mickey and The Boyz. Rock ‘n’ Roll je posebna priča i živi u krvi nekih ljudi i glazbenika bez obzira na trendove. Rock ‘n’ roll je zapravo osjećaj i ne možeš ga zamijeniti niti jednim drugim osjećajem. Možda tako i treba biti.

Sva naša pijanstva

Šta možemo da očekujemo od vas u budućnosti?

Uskoro počinjemo sa snimanjem novog albuma koji će se zvati „Swamp ‘n’ Roll“ i to nas strašno veseli. Izaći će vrlo brzo, vjerojatno negdje u travnju ili svibnju. Bez spotova, singlova i najava. Samo ćemo ga izbaciti. Nakon toga dolazi period u kojem ćemo češće nastupati i vratiti se na cestu. To nam nedostaje.

(Nikola Krstić)

WEB PREPORUKE

Leave a Reply

Your email address will not be published.